Pica (ital. Pizza) tradicionalno je jelo koje potiče iz Italije. Iako je razvoj pice kroz istoriju složen i ima mnogo različitih varijacija, možemo pomenuti nekoliko ključnih trenutaka.
Neki od najranijih oblika pice datiraju unazad do antičkog Rima, gde su ljudi proizvodili jednostavne hlebove sa različitim dodacima, uključujući maslinovo ulje i začine. Međutim, prava pica kakvu danas poznajemo sa paradajz sosom i sirom, razvila se u Italiji, a posebno u Napulju tokom 18. i 19. veka.
Najraniji oblici pice nisu bili identični modernoj pici koju danas poznajemo, ali su imali neke sličnosti u smislu korišćenja testa i dodataka!
Evo nekoliko primera najranijih oblika pice:
Antička Grčka i Rim
Stari Grci i Rimljani pravili su različite vrste hleba sa dodacima koji bi ih činili sličnim modernoj pici. Na primer u starom Rimu, ljudi bi proizvodili tanke hlebove Fokača (ital. Focaccia) koji bi se pekli na vatri, a zatim bi ih natapali maslinovim uljem i posipali različitim začinima, poput belog luka, origana i sirćeta. Isto tako, stari Grci su pravili hleb sa maslinama i drugim sastojcima.
Etrurija (preteča Italije)
Pre nego što je Italija postala poznata po pici, Etrurci staro etrursko pleme koje je naseljavalo delove Italije, pripremali su jela slična pici. Koristili su testo koje bi se peklo na vatri i prekrivali ga različitim sastojcima, uključujući povrće i meso.
Srednji istok
U antičkom srednjem istoku takođe su postojale jela slična pici. Na primer u Persiji su pravili pita hleb sa raznim nadevima, uključujući meso, povrće i začine. Ova jela su bila slična ranoj pici u smislu korišćenja testa i raznovrsnih dodataka.
Fokača
Fokača (ital. Focaccia) je tanki hleb poreklom iz Italije, poznat po svojoj mekoj unutrašnjosti i hrskavoj kori. Ovaj hleb ima dugu istoriju i postoji mnogo regionalnih varijacija širom Italije.
Evo nekoliko ključnih karakteristika Fokače:
Testo
Testo za Fokaču je obično jednostavno i sastoji se od brašna, vode, maslinovog ulja, soli i kvasca. Kvasac se koristi za podizanje testa i davanje mekoće i vazdušaste strukture.
Maslinovo ulje
Maslinovo ulje je ključni sastojak Fokače i obično se koristi na dva načina. Prvo, testo se često premazuje maslinovim uljem pre pečenja, što daje kori hrskavu teksturu i bogat ukus. Drugo, maslinovo ulje se može koristiti i za preliv na površini Fokače, često u kombinaciji sa solju i začinima kao što je ruzmarin.
Toping
Fokača se često posipa solju i začinima kao što su ruzmarin, bosiljak, origano ili masline. Pored ovih osnovnih sastojaka, fokaču možete prilagoditi svojim preferencijama dodavanjem sira, paradajza, luka ili drugih sastojaka.
Pečenje
Fokača se obično peče na visokoj temperaturi u rerni ili na otvorenoj vatri. To omogućava da testo naraste i dobije hrskavu koru. Vreme pečenja može varirati zavisno o debljini i veličini Fokače, ali obično traje oko 20-30 minuta.
Serviranje
Fokača se često servira kao prilog jelima, posebno u Italiji. Može se koristiti kao zamena za hleb ili kao osnova za sendviče. Takođe, može se iseći na manje komade i poslužiti kao predjelo ili užina.
Fokača je veoma prilagodljiv recept, pa možete eksperimentisati sa različitim dodacima i začinima kako biste stvorili ukus koji vam najviše odgovara. Ovaj hleb je popularan ne samo u Italiji, već i širom sveta zbog svoje jednostavnosti i izuzetnog ukusa.
Pita hleb
Pita hleb sa nadevima, poznat kao “Pita” ili “Pide” u Persiji (danas Iranu), deo je bogate kulturne i kulinarske tradicije Bliskog istoka i Centralne Azije. Ovaj hleb se pravi od tankog testa koje se puni raznim nadevima i oblikuje pre pečenja.
Evo nekoliko ključnih karakteristika:
Testo
Testo za pitu je obično tanje od testa koje se koristi za većinu drugih hlebova. Testo se može praviti od brašna, vode, soli, ulja ili maslaca. Kao kod većine hlebova, kvasac se može koristiti za podizanje testa, ali postoje i verzije pita koje se prave bez kvasca.
Testo
Testo za pitu je obično tanje od testa koje se koristi za većinu drugih hlebova. Testo se može praviti od brašna, vode, soli, ulja ili maslaca. Kao kod većine hlebova, kvasac se može koristiti za podizanje testa, ali postoje i verzije pita koje se prave bez kvasca.
Nadevi
Pita se puni različitim nadevima, što je čini veoma prilagodljivom i raznovrsnom. Tipični nadevi u persijskim pitama uključuju mleveno meso (često jagnjetinu ili govedinu), povrće poput luka i paradajza, začine kao što su kumin, kari, turski biber i razne vrste sira. Takođe postoje i slatke verzije pita koje se pune voćem, orasima i šećerom.
Oblikovanje
Pita se oblikuje na različite načine, zavisno o regionalnoj tradiciji i željenom izgledu. Na primer, neki oblici pite podsećaju na male ovalne čamce, dok drugi mogu biti okrugli ili pravougaoni. Testo se obično presavija ili uvija oko nadeva.
Pečenje
Pita se peče u pećnici ili na otvorenoj vatri dok ne postane hrskava i zlatno smeđa. Vreme pečenja zavisi od debljine testa i sastojaka u nadevu.
Serviranje
Pita se često servira kao glavno jelo ili kao užina u Persiji. Može se poslužiti toplo ili hladno, a često se jede sa salatom ili jogurtom. Slatke verzije pite često se posipaju prah šećerom ili se prelivaju sirupom od šećera ili meda.
Pita sa nadevima omiljeni je recept u mnogim delovima Bliskog istoka i Centralne Azije, a svaka kultura ima svoje jedinstvene verzije ovog jela. Ova raznolikost nudi mnogo mogućnosti za eksperimentisanje sa različitim ukusima i teksturama, što je čini veoma zanimljivim i ukusnim jelom.
Pite sa nadevima iz Persije i slična jela iz drugih kultura iz Bliskog istoka i Mediterana, nisu direktna preteča modernih pica, ali imaju neke zajedničke karakteristike i mogu se smatrati delimičnim inspiracijama za razvoj pice kao što je danas poznajemo.
Sličnosti između ovih pita i pica uključuju:
Tanko testo
I pite i pica koriste tanak sloj testa kao osnovu. Oba jela se peku u pećnici ili na otvorenoj vatri, kako bi testo postalo hrskavo.
Nadevi
Na pite i pice se stavljaju različiti nadevi pre pečenja. Dok se u pitama često koriste mleveno meso, povrće i začini, pica tradicionalno koristi paradajz sos, sir i druge sastojke kao što su šunka ili pečurke.
Prilagodljivost
Oba jela su veoma prilagodljiva i mogu se praviti sa različitim kombinacijama nadeva prema ličnom ukusu.
Iako pite i pica dele ove sličnosti, razvoj moderne pice, posebno sa paradajz sosom i sirom, često se pripisuje Italiji. Tokom 18. i 19. veka, posebno u Napulju, razvijena je pica sa ovim karakterističnim sastojcima, kao što je Margerita pica. Ovo je postalo prepoznatljivo italijansko jelo koje se kasnije proširilo širom sveta i postala ikona među picama.
Dakle, iako pite iz Persije i slična jela imaju neke sličnosti sa picom, pica je razvijena kao posebna i prepoznatljiva vrsta jela u Italiji i od tada se razvijala u mnoge različite varijacije širom sveta.
Važno je napomenuti da su ovi rani oblici pice bili regionalno specifični i nisu se mešali sa modernom picom sve do kasnijih vekova kada su se razvijale posebne vrste pice u Italiji. Moderna pica sa paradajz sosom, sirom i drugim karakterističnim sastojcima, postala je poznata i popularna tokom 18. i 19. veka u Napulju i šire, a odatle se proširila širom sveta kao jedno od najpoznatijih i najvoljenijih jela.
Margerita pica (Ita. Margherita pizza), jedna od najpoznatijih vrsta pice, a navodno je nastala 1889. godine u čast posete kraljice Margerite Italije Napulju. Ova priča čini da se Margerita pica smatra jednom od prvih “Modernih” pica.
Dakle, iako pica ima dugu istoriju sa različitim oblicima širom sveta, moderna pica sa paradajz sosom i sirom kakvu često jedemo danas, razvijena je u Italiji i često se pripisuje Napulju, a Margerita pica je jedna od najranijih poznatih vrsta pice.
Pica je na samom početku smatrana sirotinjskim jelom!
Tačno je da su pice na samom početku njihove proizvodnje u Italiji smatrane za sirotinjsko jelo. Kroz veći deo svoje istorije, pica je bila skromno jelo koje se pripremalo kod kuće u siromašnijim italijanskim zajednicama, posebno u Napulju, gde se smatra da je razvijena moderna pica.
Picu su često pripremali lokalni stanovnici koristeći jednostavne sastojke koji su bili dostupni i jeftini, kao što su brašno, maslinovo ulje, paradajz i sir. U to vreme, pica je bila hrana za radnike, a ne luksuzno ili ugostiteljsko jelo.
Međutim, kako se vreme menjalo, pica je postajala sve popularnija i počela se širiti izvan Napulja. Sa pojavom picerija i usavršavanjem tehnika pečenja, pica je postala dostupna širem stanovništvu i dobila na popularnosti u celoj Italiji i širom sveta.
Značajan trenutak u popularizaciji pice bila je poseta italijanskog kralja Umberta I i njegove supruge, kraljice Margherite, Napulju 1889. godine. Navodno su posetili lokalnu piceriju i naručili picu, uključujući i jednu sa bojama italijanske zastave: crvenimm paradajz sosom, belim sirom i zelenim bosiljkom, koja je postala poznata kao Margerita pica. Ova poseta i kraljevska narudžba, pomogli su popularizaciji pice širom Italije.
Tačno je da su pice postale popularne i među umetnicima, pesnicima i drugim kreativnim ljudima koji su često okupljali u kafanama i restoranima u kojima su se nudile i pice. Ovi umetnici često nisu imali sredstava da plate picu unapred pa su kafedžije (vlasnici kafana) dozvoljavali da naruče picu i kasnije je plate ili čak da je zamene umetničkim delima.
Ovaj koncept zamene hrane za umetničke usluge ili dela postao je poznat kao “Pica u zamenu za sliku” ili “Pica u zamenu za pesmu”. Ideja je bila da umetnici mogu jesti i uživati u pici u restoranima i kafanama, čak i ako trenutno nemaju novca, a zauzvrat bi nudili svoje veštine ili umetnička dela kao nadoknadu.
Ova praksa je postala deo kulturnog identiteta mnogih gradova, posebno u boemskim četvrtima, gde su se okupljali umetnici, pesnici i intelektualci. Osim što je omogućila umetnicima da dobiju obrok, ova razmena je takođe doprinela razvoju kreativnih i kulturnih scena u tim zajednicama. Iako se ova praksa može vezati za određene periode i mesta, danas je pica široko dostupna i popularna širom sveta, bez obzira na to ko je naručuje.
Svakako treba napomenuti da su se prve pice prodavale samo na ulici, a da bi duže vreme ostale tople, stavljale su se odmah nakon pečenja u zatvorene limene tezge koje su stajale na ulici. Tek kasnije su se pice počele nuditi i unutrašnjem prostoru picerija.
Danas je pica jedno od najpoznatijih i najomiljenijih jela na svetu sa nebrojenim varijacijama i sastojcima. Iako je počela kao skromno jelo, evoluirala je u svetsku ikonu italijanske kuhinje i globalnu poslasticu.
Nakon Italije, pice su najpopularnije širom sveta i u mnogim zemljama imaju veliki broj ljubitelja. Međutim, popularnost pica varira od zemlje do zemlje i može značajno da se razlikuje prema regionalnim preferencijama i kulinarskim uticajima.
Neki od najvećih potrošača pica, pored Italije, uključuju:
SAD
SAD su jedna od zemalja gde je pica izuzetno popularna. Američki gradovi su poznati po raznovrsnim vrstama pica, uključujući Čikago stilsku picu, njujoršku picu i mnoge druge varijacije.
Brazil
Pica je izuzetno popularna u Brazilu, gde je postala sastavni deo lokalne kulinarske scene. Brazilske pice često sadrže raznovrsne sastojke, uključujući sir, meso, povrće i voće.
Turska
U Turskoj su popularne Pide, koje su slične piti i picama. Tradicionalne turske Pide često sadrže nadeve poput mlevenog mesa, sira i povrća.
Australija
Pica je vrlo popularna i u Australiji, gde postoje različite lokalne varijacije. Australijska pica može sadržati sastojke poput Kengura ili Emua.
Indija
Pica je postala popularna u Indiji, a tamošnje pice često imaju indijske začine i sastojke kao što su Tikka piletina ili Paneer.
Velika Britanija
Pica je takođe popularna u Velikoj Britaniji, gde postoje mnoge picerije koje nude različite vrste pica.
Ovo su samo neki od primera zemalja u kojima su pice popularne. U suštini, pica je postala globalno prepoznatljiva i voljena hrana koja se prilagodila lokalnim ukusima i preferencijama širom sveta.
Najneobičnije pice
Najneobičnije pice sa najneobičnijim dodacima, začinima i kombinacijama, često se prave u specijalizovanim picerijama ili restoranima za pice širom sveta. Ovi restorani često koriste svoju kreativnost, kako bi privukli goste i ponudili jedinstvena iskustva uživanja u pici.
fotografije: Pixabay